DeepSeek Flash po 15 centi i Googleov kvantni rekord na Willowu

Dvije vijesti istoga tjedna, a kao da dolaze s različitih planeta. Kineski model koji košta 15 centi za milijun tokena i Googleov kvantni čip koji je jednu vrstu pogreške smanjio 40 puta.

Prva vam može smanjiti račun već ovog mjeseca. Druga vam danas ne može ništa, osim ako ne volite grafikone. Obje se, naravno, najavljuju istim svečanim tonom.

DeepSeek Flash: jeftin, otvoren i u blagoj gužvi

DeepSeek je objavio novu verziju svog Flash modela s oznakom 1017, i to pod MIT licencijom. To znači otvorene težine, odnosno datoteke modela koje svatko može preuzeti, mijenjati i koristiti komercijalno. Cijena je 15 centi za milijun ulaznih tokena, a kontekstni prozor prelazi milijun tokena, što je dovoljno da modelu u jednom razgovoru gurnete cijelu arhivu ugovora.

Po objavljenim brojkama, prethodni Flash imao je 74,2 boda na jednom agentskom testu, a novi oko 77. Na dijelu zadataka pobjeđuje Opus 5, ali ne i Opus 5.5, dok na dubljem zaključivanju i dalje zaostaje. Nekoliko brojki koje su mi bile zanimljivije od samog hvalospjeva:

• Humanity's Last Exam: 42,6 bez alata i 44 s alatima, GLM 5.3 je na 42, a K3 na 43,5
• Terminal Bench 4.0: 42,3 naspram 39,9 koliko ima GPT 5.6, dok je Opus 5 i dalje visoko na 51,8
• Pozivi za pretragu i dohvat sadržaja: oko 0,75 dolara na tisuću poziva, otprilike 7,5 posto onoga što za isto naplaćuju OpenAI i Anthropic
• U jednoj usporedbi DeepSeek je bio 26 puta jeftiniji, ali mu je trebalo oko tri puta više vremena

Važna ograda: sve su to rezultati koje je objavio sam proizvođač. U industriji u kojoj svatko sam piše ispit i sam ga ocjenjuje, najsumnjivije je to što nitko nikada ne padne. Zato te brojke shvatite kao poziv da sami testirate, a ne kao dokaz.

Mene tu više zanima promjena mjerila nego rang lista. Dok su se modeli znatno razlikovali po kvaliteti, gledala se samo kvaliteta. Sada kad je osnovna razina dovoljno dobra za većinu poslova, odjednom su bitni cijena, brzina i broj potrošenih tokena. Tako izgleda tržište na kojem je nekadašnje čudo postalo roba s police.

Praktično gledano, 26 puta jeftinije i tri puta sporije nije loš model, nego noćna smjena. Sve što ne mora biti gotovo dok korisnik gleda u ekran može ići upravo tamo: obrada dokumenata, razvrstavanje upita, čišćenje podataka, priprema sažetaka. Za takve zadatke plaćati najskuplji model isto je kao platiti odvjetnika po satu da vam ispuni uplatnicu.

Moj je stav jednostavan. Većina poslova u maloj tvrtki nije matematička olimpijada, nego sažmi, prepiši, provjeri i proslijedi. Ako gradite vlastite agente, najviše se isplati razdvojiti zadatke po težini i jeftinom modelu dati ono što ionako radi dovoljno dobro. O tome kako to izgleda u praksi pišemo na /ai-agents.

Googleov Willow i magična stanja: 40 puta manje pogrešaka

Druga vijest dolazi iz posve drugog svijeta. Google je na svom čipu Willow smanjio pogreške u takozvanim magičnim stanjima 40 puta. Odmah da se ogradim, nisam fizičar, pa idemo polako i bez formula.

Klasično računalo radi s jedinicama i nulama. Kvantni bit može biti oboje istodobno, pa otvara vrstu računanja koja je na običnim procesorima praktički nedostižna. Problem je što za korisne programe nisu dovoljne osnovne operacije. Treba i posebno pripremljena stanja, zvana magična stanja, a njihova je proizvodnja skupa i puna pogrešaka.

Koliko skupa? Procjene govore da bi buduća kvantna računala 90 do 95 posto svojih kvantnih bitova trošila upravo na proizvodnju tih stanja. Zamislite tvornicu u kojoj devetnaest od dvadeset ljudi proizvodi gorivo za dvadesetog, koji jedini radi posao. Svugdje drugdje to bi se zvalo loša organizacija, ovdje je to bila polazna točka.

Google je pokazao metodu filtriranja kojom se loša stanja odbacuju prije upotrebe. Rezultat je čišći ulaz, ali uz cijenu: oko 80 posto pokušaja uopće je dočekalo provjeru. Dakle, uspijeva četiri od pet puta. U fizici je to lijep pomak, u vodoinstalaterstvu reklamacija.

Zašto bi to zanimalo vlasnika male tvrtke? Zbog jedne rečenice koju vrijedi zapamtiti. Zaštita podataka za koju danas računamo da bi je trebalo razbijati desecima tisuća godina s dovoljno dobrim kvantnim računalom postaje posao za jedno poslijepodne. Zato se već sada rade novi standardi enkripcije.

To nije razlog za paniku, a pogotovo ne za kupovinu. Ovo je laboratorijski rezultat, ne proizvod koji se negdje isporučuje. Ako vam netko ovog tjedna pokuša prodati kvantno siguran alat za male tvrtke, ne prodaje vam tehnologiju nego pridjev. Jedino korisno što sada možete učiniti jest pitati svog dobavljača kakav plan ima za nove standarde zaštite i tražiti da odgovor završi u ugovoru.

Što od svega ovoga vrijedi

Jedna je vijest odluka, druga podsjetnik. Jeftini otvoreni modeli znače da već ovog mjeseca možete ozbiljno srezati troškove ako poslove razvrstate po težini. Kvantni napredak znači da ćete u sljedećim godinama morati obnoviti način na koji čuvate podatke. Ništa više i ništa manje.

A najveći dobitak i dalje nije pametniji model. On je u tome da netko napokon zapiše kako se posao zaista radi, korak po korak, i tek to preda stroju. Taj dio ne košta ništa, nitko o njemu ne piše objave i ne može se snimiti demo. Zato ga svi preskaču i onda čekaju sljedeću verziju modela da to riješi umjesto njih.