Adobe klonovi u Rustu i lažni novinari iz izvještaja OpenAI-ja

Dvije vijesti ovoga tjedna naizgled nemaju nikakve veze, a govore o istoj stvari: koliko je postalo jeftino napraviti nešto što izgleda kao original. U prvom slučaju original je Photoshop, u drugom novinar.

Prva priča je zabavna, druga je neugodna. Obje su korisne ako vodite tvrtku, plaćate softver i čitate vijesti.

Cijeli Adobeov paket presložen u Rustu

Netko je uz pomoć modela Claude Opus 5.5 iznova napisao Photoshop, Illustrator, Premiere Pro, Lightroom, After Effects, InDesign i Acrobat Pro. Sve je objavljeno kao otvoreni kod i besplatno, i to ne kao hrpa polovičnih pokušaja nego kao zaokružen paket.

Napisano je u Rustu, programskom jeziku poznatom po brzini i urednom radu s memorijom. To nije marketinški detalj, nego razlog zbog kojeg ljudi koji su aplikacije isprobali kažu da su osjetno brže od originala.

Sučelja su gotovo nerazlučiva. Isti raspored panela, ista traka s alatima, iste prečace na tipkovnici. Jedina vidljiva razlika su logotipi, pa umjesto Adobeovih kvadratića dobijete lisicu i zmajića.

Autori tvrde da nije riječ o piratstvu jer nisu gledali izvorni kod, nego su sve napravili ispočetka. Dakle, nisu kopirali original, samo su neovisno došli do zaključka da bi naredba za kopiranje trebala biti točno tamo gdje je i kod Adobea.

Pravno pitanje time nije zatvoreno i ne pravim se da jest. Tehnički dio priče je jasniji: ono što je Adobe desetljećima štitilo nije bila samo kvaliteta, nego složenost. Trebalo je puno ljudi, puno godina i puno novca da takav alat uopće nastane.

Ta zaštita više ne drži. Dizajneri koji su mjesečno davali od 20 do 40 dolara po alatu, a ukupno često 50 do 100 dolara, sada imaju alternativu koja izgleda isto, a radi brže.

Moj stav: signal je stvaran, ali nemojte sutra ujutro otkazati sve pretplate. Nekoliko stvari i dalje vrijedi provjeriti.

• Tko odgovara kad datoteka pukne u srijedu navečer, pred isporuku klijentu
• Hoće li vaši dodaci, predlošci i formati datoteka raditi s klijentima i tiskarama
• Što o tome misli vaš pravnik, jer pitanje autorskih prava nije riješeno
• Tko održava projekt za godinu dana, kad prođe prvi val oduševljenja

Zanimljiv je i argument o zajednici. Već se dogodilo da je besplatna enciklopedija koju pišu volonteri nadrasla plaćenog konkurenta koji je unajmljivao profesore, i taj je plaćeni projekt na kraju ugašen. Ljudi doista rade ozbiljne stvari bez honorara.

Doduše, kad vidim popis od stotinjak suradnika na ovakvom projektu, zanima me koliko ih je napisalo barem jednu liniju koda. Niskorazinski posao u Rustu je stvaran, ali teško da je svaka avatar sličica provela noć uz optimizaciju memorije.

Pouka za malu tvrtku nije da sve odmah zamijenite. Pouka je da vaša pregovaračka pozicija prema dobavljačima softvera više nije ista, jer alternativa postoji i svi je vide.

Lažni novinarski potpisi u pravim medijima

Druga vijest: OpenAI je objavio izvještaj o operaciji iranskog podrijetla koja je izmislila identitete novinara i pravim medijima slala tekstove pisane uz pomoć umjetne inteligencije. Riječ je o stotinjak objavljenih članaka, a izvještaj sedam identiteta povezuje s jednom operacijom.

Do objave izvještaja ti su se autori uredništvima činili kao obični vanjski suradnici. Pišu redovito, drže rokove, ne prigovaraju oko honorara. Iz perspektive urednika pod pritiskom, to je bio idealan suradnik.

Tekstovi su dosegnuli milijune čitatelja. Pripisivanje nekoj državi i dalje nije potvrđeno, pa to treba držati na razini tvrdnje iz izvještaja, a ne presude.

Važno je i tko izvještava. OpenAI je američka tvrtka, a sporni tekstovi navodno su kritizirali američku operaciju protiv Irana. To ne znači da je izvještaj netočan, nego da razmišljanje ne prestaje na naslovu.

Kad smo već kod naslova, velika slova i riječ BREAKING nisu se tu stvorila sama od sebe. Netko je izmjerio da to donosi klikove, pa se ponavlja. To je ujedno i jedini podatak koji iz takvog naslova pouzdano doznajete.

Moj stav: ovo nije novost po prirodi, nego po cijeni. Lažni sadržaj i navođeni komentari postoje otkad postoji internet, samo je izrada stotinu uvjerljivih tekstova pod stotinu izmišljenih imena sada posao za jedno popodne.

Isto se vidi i u oglašavanju. Kružili su primjeri izmišljenih ratnih veterana, generiranih umjetnom inteligencijom, koji prodaju kožne novčanike i drvene predmete uz priču o žrtvi i podršci. Priča je bila savršeno dirljiva upravo zato što je nitko nije proživio.

Za vašu tvrtku iz toga slijede dvije navike. Prva: kad se pozivate na članak, provjerite ima li autor stvarnu povijest objava, a ne samo ime i fotografiju. Druga: ništa što vaša tvrtka objavi ne ide van bez ljudske provjere, jer se povjerenje gubi puno brže nego što se gradi.

Što ostaje kad kopiranje postane besplatno

Obje priče vode istom zaključku. Formu je danas lako preslikati, bez obzira radi li se o sučelju vrijednom milijardu dolara ili o novinarskom potpisu.

Vrijednost zato seli na ono što se teško odglumi: odgovornost, podršku, provjerljivu povijest rada i nekoga tko se javi kad stvari krenu po zlu. Ako nudite uslugu, to je dobra vijest, jer tu još postoji razlika između vas i uvjerljive kopije.

I jedna sitnica za kraj. Ljudi sada otkazuju sedam pretplata i zadržavaju osmu, onu na model koji im piše zamjene za preostalih sedam. Štednja je očita, barem dok netko ne odluči presložiti i taj model.