Microsoft gradi Decision 1 na Qwenu, a Nicolas Cage odbija Amazonov potpis

Microsoft je predstavio novi model za brzo donošenje odluka. Nicolas Cage je odbio potpisati papir Amazonovoj produkciji. Na prvi pogled, dvije vijesti iz posve različitih svjetova.

U obje je najvažnija informacija bila napisana sitnim slovima. Jednu je tvrtka napisala sama, drugu glumac nije htio potpisati.

Microsoft Decision 1 i redak koji je pokvario objavu

Satya Nadella je 9. listopada predstavio Microsoft Decision 1, novi model za brzo donošenje odluka. Prema objavi, na strukturiranim zadacima nadmašuje i velike jezične modele i druge modele za odlučivanje, i to po brzini i po kvaliteti.

Objasnimo odmah o čemu je riječ, jer naziv zvuči svečanije nego što je posao. Takav model ne piše tekst, nego bira između ponuđenih opcija i uz svaku stavlja vjerojatnost. Je li ova poruka neželjena pošta? Model kaže 85 posto. To je cijeli repertoar. Cijena je oko 4 centa po milijun ulaznih tokena, a token je komadić teksta, otprilike dio riječi.

Onda je netko otvorio specifikaciju projekta i našao rečenicu da je Decision 1 naknadno treniran na Qwenu 3. Qwen je kineski otvoreni model, dakle model koji svatko može preuzeti i dalje dorađivati. Naknadno treniranje znači da se nije kretalo od nule, nego se tuđi gotovi model podesio za vlastitu namjenu.

Microsoft ima vlastite laboratorije, partnerstvo s OpenAI-jem i proračun s previše nula za brojanje. Za model koji odlučuje između ponuđenih odgovora posegnuo je za besplatnim kineskim temeljem. Kao prva odluka modela za odlučivanje, to je neočekivano uvjerljiva demonstracija.

Ne smeta mi što su to napravili, nego koliko nas je industrija godinama uvjeravala da vrhunski rezultati nastaju isključivo iza zatvorenih vrata. Ispada da nastaju i tako da preuzmete tuđi otvoreni model i dobro ga podesite. Pohvalno je barem što su to sami napisali, vjerojatno zato što bi netko to ionako otkrio. Teško je povjerovati da je taj redak itko planirao kao marketinšku poruku.

Zašto je to važno vama. Prvo, otvoreni modeli više nisu siromašna zamjena, nego temelj na kojem gradi i najveći softverski div. Drugo, ne morate za svaku sitnicu plaćati najskuplji model. Velik dio posla u tvrtki zapravo je razvrstavanje: je li ovo reklamacija ili upit, treba li ovaj dokument ljudska provjera, je li ovaj iznos sumnjiv. Za takve zadatke jeftin mali model odrađuje posao, a skupi čuvate za ono što traži razmišljanje. Takav model lijepo sjeda i kao skretničar unutar većeg sustava, o čemu pišemo na /ai-agents.

Treće i najvažnije. Kad birate dobavljača, pitajte na čemu njegov proizvod zapravo stoji. Lanac ovisnosti u ovoj industriji dulji je nego što izgleda iz prezentacije, a vi stojite na njegovu kraju.

Nicolas Cage i ugovor koji nije potpisao

Druga priča dolazi iz Hollywooda. Amazon je od Nicolasa Cagea tražio potpis na suglasnost kojom bi studio smio koristiti umjetnu inteligenciju na njegovu liku, u sklopu rada na Spider-Noiru. Cage nije potpisao.

Obrazloženje je bilo kratko. Rekao je da je Amazon vrlo AI-naklonjena tvrtka, s 50 milijardi dolara uloženih u OpenAI, i da on nije AI-naklonjen glumac. Dodao je da nije član tog kluba, da vjerojatno više neće raditi s tim studijem i da mu je to u redu.

Zapazite razmjer. Jedna strana ulaže iznos s deset znamenki, druga daje lice. U proračunu je to vjerojatno jedini redak bez iznosa, pa je valjda zato i bio najmanje sporan.

Lako je ovo odbaciti kao hir glumca koji si može priuštiti odbijanje. Mislim da je rasprava promašena. Cage ima pregovaračku moć i ljude koji će pročitati svaki redak. Većina onih koji će sljedećih godina dobiti sličnu klauzulu nema ni jedno ni drugo. Oni potpisuju jer im treba posao, a tek kasnije doznaju na što su pristali.

Zato ovo nije samo filmska vijest. Ista logika stiže u sasvim obične ugovore i uvjete korištenja alata. Tko smije trenirati modele na vašim podacima. Smije li alat zadržati snimke glasa vaših zaposlenika. Što se s tim materijalom događa nakon raskida ugovora. Tko odgovara ako sustav izbaci nešto netočno.

Moj stav je jednostavan. Pristanak koji se daje jednom, a vrijedi zauvijek i za sve namjene, nije pristanak nego predaja. Ako vam dobavljač takvu klauzulu opisuje kao standardnu formalnost, zamolite ga da je suzi na konkretnu namjenu i rok. Ako se baš oko te formalnosti odjednom povede ozbiljan razgovor, dobili ste odgovor.

Što te dvije priče govore zajedno

U prvoj je tvrtka priznala na čijem tuđem radu gradi. U drugoj je čovjek odbio dati svoj rad drugima. To su dvije strane istog posla, prava korištenja nečega što niste sami napravili.

Iz toga za malu tvrtku slijede dva praktična zadatka. Prestanite pretpostavljati da je najskuplji model uvijek pravi odgovor, jer očito ni Microsoft to ne misli. I čitajte odredbe o podacima barem jednako pažljivo kao cjenik, jer cjenik možete promijeniti sljedeće godine, a podatke koje ste dali ne vraćate.

Najkorisnije štivo u ovoj industriji nije ni jedna najava ni jedan graf s krivuljom koja raste. To je fusnota u kojoj piše tko je zapravo kome dobavljač.